Život u polarnim noćima na -50 stepeni
Autor: Haris Hadžibaščaušević
U vezi sa nedavno obilježenim ekološkim datumima, danas ćemo reći nešto o Norilsku, poznatom kao jednom od najzagađenijih gradova na svijetu. Norilsk je smješten na krajnjem sjeveru Rusije, iznad Arktičkog kruga, u oblasti Krasnojarsk, sa oko 178.000 stanovnika. Sa svojom lokacijom spada u najsjevernije naseljena područja na planeti, a zajedno s Yakutskom je drugi grad koji leži na permafrostu (tlo čija je temperatura konstantno ispod 0°C). Vrlo vjerovatno se s tim razlogom na zastavi grada nalazi upravo polarni medvjed.
Norilsk je dobio ime po rijeci Norilka, a zvanično je osnovan 1935. godine, nakon što su ga na ovome mjestu izgradili zatvorenici Gulaga, poslani na prisilan rad. Dugo vremena je grad bio sakriven od ostatka svijeta, ali nam se zahvaljujući internetu Norilsk sve više pokazuje. Do Norilska je nemoguće doći cestama već isključivo avionom, brodom ili čamcem. Zime su veoma duge, izuzetno hladne, a ljeta veoma kratka i blaga. U prosjeku od 250 do 270 dana u godini grad je prekriven snijegom, dok snježne oluje traju od 110 do 130 dana. Ljeto u prosjeku traje tri mjeseca, tj. od juna do septembra. Polarna noć traje od novembra do januara, kada se temperatura spušta i do nevjerovatnih -50°C.
Međutim, nisu bez razloga zatvorenici poslani ovdje – područje Norilska je poznato kao jedno od najvećih nalazišta nikla, platine i paladija, zbog čega se u gradu smjestio ogromni industrijski kompleks u vlasništvu kompanije Norilsk Nickel, koji stvara toliko zagađenje, da u radijusu od čak 30 km jedva da ima zelenila. I tako, kada s jedne strane pogledamo u nepregledno prostranstvo pod netaknutim snježnim stepama, s druge strane vidimo moćno postrojenje koje u atmosferu ispušta ogromne količine sumpornog dioksida, koji stvara kisele kiše. Šume oko grada su mrtve ili su u fazi umiranja. Jednom kada krene rasti, drveće je zeleno, ali već u dodiru sa kiselim kišama dolazi do njegovog umiranja.
Zdravlje stanovnika je veoma narušeno pa tako životni vijek iznosi približno 69 godina. S obzirom na težinu posla u rudniku i na posljedice koje ima po život rudara, radnici imaju 90 dana godišnjeg odmora, dok u penziju odlaze sa 45 godina. Česte su teške bolesti disajnih organa i druga respiratorna oboljenja. Iako svoj život žrtvuju na ovako surov način, plate su u odnosu na druge dijelove Rusije izuzetno visoke, što i ne čudi zašto se ljudi i dalje odlučuju ostati ovdje, ali je mnogo više onih koji bi voljeli otići odavdje i potražiti drugo mjesto za život. Otići iz Norilska je težak zadatak, jer čak i ukoliko prodate stan ili kuću, to nije dovoljno da biste se preselili u drugi grad, gdje su cijene više.
U gradu se smjestila i najveća topionica simboličnog naziva “Nada”. Ovdje se proizvode brojni metali pa i oni plemeniti, ali je problem velika količina sumpornog dioksida. Prema podacima kompanije, ukupna količina sumpornog dioksida koju proizvodi cijelo postrojenje iznosi dva miliona tona godišnje. Godišnja neto dobit je oko 2 milijarde i procjenjuje se da zaliha za poslovanje ima još za najmanje 30 godina. U ukupnom BDP-u Rusije, prihodi kompanije učestvuju sa 3%.
Organizacije za zaštitu okoliša su skeptične po pitanju obećanja datih od kompanije Norilsk Nickel, da će u narednom periodu raditi na tehnologijama za smanjenje ovoga zagađenja. Razlog tome je prošlogodišnje izlijevanje 21.000 tona nafte u rijeke koje se desilo u maju, uzrokujući tako ekološku katastrofu, za šta je kompanija platila dvije milijarde dolara, a predsjednik Vladimir Putin proglasio je vanredno stanje. Vjeruje se da je rezervoar u blizini Norilska potonuo zbog topljenja permafrosta koji je oslabio njegove nosače. Nafta je zagadila rijeku Ambarnaju i okolno područje, zatim, jezero Pjasino, koje se uliva u Karsko more u Sjevernom ledenom okeanu, čineći tako kontaminiranu površinu od 350 km kvadratnih. Norilsk Nikel je najavio potom da planira potrošiti oko 5,5 milijardi dolara na eko projekte do 2030. godine.
No, uprkos izuzetno niskim temperaturama, surovim zimama, opasnom zagađenju, stanovnici Norilska ne odustaju od života u ovom gradu. I u ovoj priči postoji druga strana medalje. U gradu se nalaze kafići, pozorište, razna mjesta za razonodu i društvena okupljanje. Kako bi razbili monotoniju sivih fasada, pojedine zgrade su obojene jakim, živim bojama. Svakog januara, nakon skoro dva mjeseca mraka, stanovnici se kupaju u jezeru i otada koriste svaku priliku da uživaju u suncu.
Voda je pitka, u gradu postoji i pivara, a sve namirnice se dostavljaju avionom i brodom. Primjerice, krastavac i paradajz se dostavljaju avionom, jer ne bi izdržali transport od pet do sedam dana morskim putem, koliko traje i sama logistika. Pored pravoslavnih crkava, ovdje se nalazi i najsjevernija džamija na svijetu koja pripada zajednici Tatara.
Norilsk se često opisuje kao “najdepresivnije mjesto” zbog dugih i surovih zima i polarnih noći. Nažalost, primjer je i koliko čovjek može ugrožavati okoliš te samoga sebe zbog profita, ali je i primjer nevjerovatne upornosti čovjeka i želje da ukroti prirodu. Ko zna, možda kroz nekoliko godina ili decenija Norilsk postane jedna od najpoželjnijih destinacija za život. Sve je moguće.
