Zemaljski muzej – sehara znanja, kulturnog i prirodnog nasljeđa

Autor: Adi Operta

“Za mudrog i obzirnog vladanja njegovog carskog i kraljevskog apostolskog veličanstva Franje Josipa I, pod umnom i zaslužnom upravom C. i Kr. zajedničkog ministra financija Benjamina Pl. Kallaya de Nagy-Kallo, po njegovoj želji i velikodušnoj namisli, na saziv dr. Julija Pl. Makanca, a pod predsjedanjem Koste Hörmanna osnovano bi 5. oktobra 1884. Muzejsko društvo u Sarajevu, iz kojeg se je razvio ovaj Zemaljski muzej za Bosnu i Hercegovinu za čuvanje i proučavanje povijesnog blaga, umnog i prirodnog bogatstva ovih zemalja.

Otvoren i predan javnosti 1. februara 1888. godine.”

Ovo je natpis koji stoji na ploči uz sami ulaz u Zemaljski muzej, za koji zasigurno možemo reći i da je najveća muzejska institucija u našoj zemlji. Ne samo to, Zemaljski muzej predstavlja najstariju kulturnu i naučnu ustanovu modernog tipa u Bosni i Hercegovini. Zdanje u kojem je danas smješten izgrađeno je 1913. godine, prema idejnom rješenju Karla Paržika, ujedno i jednog od najznačajnijih arhitekata austrougarskog perioda. Iako je djelovao nepunih 60 godina, u Sarajevu su izgrađeni mnogobrojni objekti sa njegovim potpisom. Ipak, mnogi kažu da je Zemaljski muzej njegovo najzrelije rješenje i najznačajniji objekt. Sam muzej izgrađen je u stilu italijanske renesanse i uopće predstavlja prvi objekt na južnoslavenskim prostorima koji je namjenski građen za potrebe muzejskih zbirki.

Kada se planirala gradnja, uvidjelo se da će monumentalne muzejske zgrade u centralnoj Evropi uskoro postati pretijesne, zbog čega je odlučeno da se muzejski kompleks Zemaljskog muzeja gradi paviljonski. Muzej se sastoji od Odjeljenja za arheologiju, Odjeljenja za etnologiju i Odjeljenja za prirodne nauke. Skoro da možemo reći da svaki od njih predstavlja zasebne muzeje. Tu su još Odjeljenje naučne biblioteke i Botanički vrt koji upotpunjuje ovaj kompleks. Jedna izrazito “živa zbirka na otvorenom” u kojoj se nalazi određeni broj stećaka – jedinstvenih nadgrobnih spomenika iz srednjovjekovne Bosne i Huma, odnosno Hercegovine. Tlocrtno gledajući, Botanički vrt predstavlja središnji dio između četiri paviljona. Od 1889. godine se skupljaju i dopunjuju eksponati. Danas ih je oko četiri miliona koji svjedoče o vrlo bogatoj kulturnoj i prirodnoj historiji naše zemlje.

Po ulasku, uz blagajnu i suvenirnicu, granaju se lijevo i desno krilo zgrade Odjeljenja za arheologiju. Lijevo krilo je trenutno, nažalost, zatvoreno. U toku su pripreme da se otvori postavka vezana za prahistoriju Bosne i Hercegovine. Iskreno, i mi jedva čekamo da se otvori ova postavka, koja je stalnog karaktera, ali zbog oštećenja tog dijela zgrade u ratu i usljed prokišnjavanja, morala je biti sklonjena. Ova postavka je posljednji put otvorena na stogodišnjicu muzeja, 1988. godine. Dakle, već 33 godine je nedostupna posjetiocima, a slovi za najbrojniju zbirku na ovom odjeljenju.

No, kako je desno krilo otvoreno, pogledali smo izložbu “BiH u antičko doba”. Period antičke kulture predstavljen je spomenicima koji datiraju od I do IV stoljeća. U tri sale na prvom spratu je izložba “BiH u srednjem vijeku”. Srednjovjekovni period počinje seobom naroda u V i VI stoljeću, a završava padom ovih krajeva pod osmansku vlast u drugoj polovini XV stoljeća. I tako obiđosmo čitavo odjeljenje, u kojem i sobu sa Sarajevskom hagadom.

Naime, Sarajevska hagada predstavlja jedinstven primjerak jevrejskog molitvenika – zbirke predanja i vjerskih propisa, koja se čita za vrijeme praznika Pesaha. U svijetu postoji svega 12 hagada, a jedna od njih se nalazi upravo u našem Zemaljskom muzeju. Ono što je izdvaja od ostalih hagada je to što je ilustrovana, sa prikazima Zemlje u obliku kruga već na prvim stranicama. Pretpostavlja se da datira iz XIV stoljeća, a nastala je najvjerovatnije u Barseloni, kao dar za vjenčanje članova dvije poznate familije Šošan i Elzar, čiji se grbovi i nalaze pored grba Barselone. Sa sobom su je donijeli Jevreji sefardi u XVI stoljeću nakon progona iz Španije i Portugala. Preživjela je brojne nedaće – od egzodusa iz Španije i inkvizicije do posljednjeg rata u našoj zemlji. Naročito raduje činjenica da je hagada dostupna javnosti u posebno osiguranom prostoru i pod tačno definiranim uslovima, tako da je moguće čuti zanimljive dogodovštine hagade i vidjeti je uz prethodnu najavu.

U Botaničkom vrtu se nalazi 21 stećak donesen sa raznih lokacija kao što su Ljubuški, Gacko, Čitluk, Foča, Neum, Ljubinja i mnogi drugi. Ispred samog muzeja se također nalazi određeni broj stećaka. Botanički vrt možemo podijeliti u nekoliko grupa:

1. Flora na škriljavcima (flora sa staništa sa tzv. kiselom podlogom; takve su pojedine planine poput Vranice),
2. Flora na serpentinitu,
3. Flora na dolomitu,
4. Flora vapnenastih planina (npr. Trebević),
5. Flora doline rijeke Miljacke,
6. Skupina sukulentnih biljaka (misli se na sukulentne biljke naše flore, one koje uspijevaju na veoma suhim i toplim staništima),
7. Flora planinskih vrtića (u višim predjelima planina, u uvalama, tamo gdje ima mnogo snijega i gdje se on dugo zadržava, razvija se tipična vegetacija visoke zeleni, koju je narod nazvao “planinski vrtići”),
8. Grupa močvarnih i vodenih biljaka,
9. Grupa papratnjača,
10. Flora kserotermnih staništa (u ovu skupinu se ubrajaju vrste mediteranskih i submediteranskih područja),
11. Alpinetum (uzgajaju se neke planinske i visokoplaninske vrste),
12. Arboretum (nalazi se sa druge strane, uz samo Vilsonovo šetalište i po mom mišljenju nije dovoljno inkorporiran u znanstvene, rekreativne i turističke svrhe).

Danas se u botaničkom vrtu uzgaja oko 1700 vrsta biljaka sa nekoliko hiljada jedinki, od toga 750 primjeraka drveća i grmlja.

U prirodnjačkom odjeljenju se nalazi presjek cijele geološke prošlosti Bosne i Hercegovine, a nastavlja se na izložbu minerala, stijena i voda. Potom slijedi pećinska fauna i fauna planinskih tekućica, živi svijet Bosne i Hercegovine koji se nastavlja na šume, zatim, izložba sisara, beskičmenjaka, itd. Izložba prirodnjačkog odjeljenja je jedna od najvećih u jugoistočnoj Evropi. Doista vrijedi čitav jedan dan provesti u muzeju, a posebno u ovakvom kakav je Zemaljski muzej.

Čuvajmo naše nasljeđe i integrišimo ga u turističke tokove!