TREBINJE – GRAD KOJI GRIJE DUŠU I MILUJE SRCE

Autor: Željka Kočić

Na krajnjem jugu Bosne i Hercegovine leži grad sa 260 sunčanih dana godišnje, mediteranskom klimom, dobrim ljudima i vrhunskim vinom – Trebinje. Kad dođete u Trebinje moj prijedlog je da obilazak započenete sa mjesta koje ja nazivam “razglednica Trebinja”, a to je most Ive Andrića koji se nalazi u centru grada. Sa ovog mjesta vidi se Leotar, Kameni most, zidine starog grada, predivna Trebišnjica… Već tada ćete se vjerovatno zaljubiti u ovaj hercegovački grad koji ima miris mora, a okus dobrog vina, jer gdje ćete bolje vino popiti nego u Hercegovini, a sigurno ćete i dobro jesti. Na hercegovački pršut, sir i masline nećete ostati ravnodušni.

Razmišljam gdje dalje da vas uputim jer ne znam gdje bih prije: u manastire, na mostove, pod platane, u vinarije, Dučiću ili Njegošu, starim kulama i tvrđavama, na Trebišnjicu ili Leotar…

PLATANI I STARI GRAD

Ipak ćemo krenuti od centra Trebinja, gdje u hladu platana možete uživati u bašti istoimenog hotela, dobro poznate lokacije Trebinja. Ne znam da li sam ikada prošla kroz Trebinje da nisam napravila pauzu baš ovdje, u srcu grada, gdje se sve dešava. Ovdje se nalazi 16 platana, koji su posađeni u austrougarsko doba i oni su pravi simbol Trebinja. Ljeti svojim granama stvaraju hladovinu, a ljetna bašta ispod njih je uvijek ispunjena do posljednjeg mjesta. Iz bašte hotela pređete ulicu i ulazite u stari dio grada Trebinja, gdje se nalazi Muzej Hercegovine i Osman-pašina džamija koja je obnovljena poslije posljednjeg rata, veliki broj kafe barova i zanatskih radnji, a pažnju turista privlači i Anđelkina kapija iz TV serijala Zdravka Šotre „Ranjeni orao“. Kad izađete iz starog grada dovoljno je da pređete ulicu i eto vas u divno uređenom gradskom parku „Jovan Dučić“, u kojem se, osim klupa i zelenila, nalazi i spomenik ovom velikom pjesniku koji je, prije gotovo jednog vijeka, počeo sadnju stabala na ovom prostoru, želeći da Trebinju podari zelenu oazu, kakvu je vidio u evropskim gradovima. Osim toga, u parku je smješten i spomenik podignut u čast palih boraca iz trebinjskog kraja u II svjetskom ratu i pobjede nad fašizmom.

SABORNI HRAM PREOBRAŽENJA GOSPODNJEG

Osim navedenih spomenika, u parku Jovana Dučića smješten je i Hram Svetog Preobraženja Gospodnjeg koji predstavlja monumentalnu građevinu, arhitektonsku mješavinu više stilova gdje dominira romanski, odnosno gotski nad vizantijskim stilom. Njegova gradnja započeta je 1888. i trajala je do 1908. godine. Hram je kroz svoje postojanje doživio velike časti, a jedan od najznačajnijih događaja je prolazak litije sa moštima Svetog Vasilija Ostroškog 1996. godine, čija se mitra (kapa) i danas čuva u Trebinjskom hramu. Hram krasi i prelijepo uređeno dvorište sa spomenikom podignutim u čast upokojenog patrijarha srpskog g. Pavla.

Trebinje je poznato po bogatoj duhovnošću i bogatom vjerskom turizmu pa ćete tako u njegovoj široj i užoj okolini zateći nekoliko vrlo značajnih manastira, crkvi i džamija. Najznačajniji su svakako manastiri Tvrdoš, Hercegovačka Gračanica, Petro-Pavlov manastir, manastir Duži, manastir Zavala, Osman-pašina džamija, Careva džamija.

MANASTIR TVRDOŠ

U posjetu Tvrdošu koji se nalazi 5km od centra Trebinja, otišla sam jedno kasno junsko popodne, za vrijeme večernje molitve pa je okolina manastira bila pusta. Sve je bilo tiho i mirno. Na ulazu u manastirski kompleks dočekala nas je tabla upozorenja na kodeks oblačenja. S lijeve strane puta koji vodi prema crkvi, na moje oduševljenje, dočekali su nas vinogradi i maslinjak. S desne strane put vodi prema rijeci na čiju obalu se možete spustiti, a ravno ispred mene se ukazao manastir Tvrdoš, čiji počeci datiraju iz IV vijeka.

Naime, napravljen je na temeljima crkve iz tog doba i dan-danas vidljivi ispod staklenog poda koji se nalazi u sadašnjoj crkvi. Manastir je kroz vijekove rušen i obnavljan više puta, a u njemu se čuva ruka Jelene Anžujske.

Dugu tradiciju proizvodnje vina, čiji počeci sežu u XV vijek, manastir uspješno održava zahvaljujući obnovljenim vinogradima, vinskom podrumu i savremenoj vinariji. Za posjetu vinskim podrumima potrebno je zakazati termin.

HERCEGOVAČKA GRAČANICA

Hercegovačka Gračanica je jedno od naljepših mjesta u Trebinju i šire, po mom skromnom mišljenju, a vjerujem i po mišljenju mnogih drugih. Nalazi se na brdu Crkvina iznad Trebinja odakle se pruža najljepši pogled na ovaj grad. Izgrađen je po ugledu na Gračanicu na Kosovu i Metohiji, a po posljednoj želji Jovana Dučića. Dučić je izrazio želju da se na ovom brdu napravi replika Gračanice i da se tu sahrani nakon smrti, u svom rodnom Trebinju, što je i učinjeno 2000. godine u oktobru. Veliki srpski pjesnik sahranjen je sa desne strane ulaza u hram.

Manastirski kompleks čine crkva, dvor, amfiteatar, biblioteka i galerija. Ispod je i restoran gdje možete uživati u pogledu uz čašu najboljeg hercegovačkog vina, što svakako preporučujem.

PETRO-PAVLOV MANASTIR

Petro-Pavlov manastir obuhvata ostatke crkve Sv. Petra (IV vijek), koji se nalaze ispod današnje crkve, sagrađene 1906. godine i ostatke crkve Sv. Pavla (V vijek), obnovljene 2007. godine. Prostor oko današnjeg manastira Sv. Apostola Petra i Pavla, zajedno sa nekropolom stećaka je područje koje je od marta 2003. godine proglašeno nacionalnim spomenikom BiH. Nalazi se 7 km jugoistočno od Trebinja u Petrovom polju. Na brdu iznad Petro-Pavlovog manastira nalazi se Pavlova pećina. Prema drevnom predanju, u ovoj pećini, stanovnike ondašnje Hercegovine je krstio Sveti apostol Pavle.

ARSLANAGIĆA/PEROVIĆA MOST

Jedan od tri najznačajnija stara mosta Bosne i Hercegovine nalazi se u Trebinju i nosi naziv Arslanagića ili u novije vrijeme, Perovića most. Nastao je 1574. godine, a podigao ga je Mehmed Paša Sokolović kako bi povezao Centralnu Bosnu i Novi (današnji Herceg Novi koji je u okviru Osmanskog carstva bio dio Bosne). Most je rušen i obnavljan nekoliko puta, ali svakako najinteresantnija priča je ona iz 1965. godine, kad je most srušen za potrebe izgradnje hidrocentrale i godinu dana ležao pod vodom, na dnu Trebišnjice. Nakon pražnjenja akulumacionog jezera, 1966. godine, izvršena je demontaža mosta. Most je rastavljen, kamen po kamen i stajao je na obližnjem polju. Iako je bilo ponuda iz inostranstva da se otkupi most, ipak 1970. godine je počelo premještanje i nakon dvije godine slaganja kamenih blokova koji su bili obilježeni brojevima, most je ponovo otvoren, ovaj put nekoliko kilometara niže. Pravilo je da se izmješteni mostovi ne mogu naći pod zaštitom UNESCO-a i zato ovaj most nema takav status, ali je proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Nakon posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini, tadašnji gradonačelnik Trebinja promijenio je ime mosta u Perovića most, tvrdeći da su Arslanagići postali od porodice Perovića. Ipak, u narodu je poznatiji kao Arslanagića most, a naziv nosi po agi Arslanagiću koji je naplaćivao mostarinu za vrijeme osmanske vladavine. Zajedno sa Starim mostom u Mostaru i višegradskom ćuprijom na Drini, spada među najvrednije arhitektonske spomenike nastale u vremenu od XV do XIX vijeka u Bosni i Hercegovini.

RIMSKI MOST NA VUČIJI

Rimski most na Vučiji je jedno od mojih omiljenih “otkrića” u okolini Trebinja. Smatra se da potiče iz XIII vijeka, a do njega stižete ako krenete iz Trebinja putem prema Nikšiću te se na nekom dvadesetom kilometru odvojite desno u mjestu Aranđelovo i vozite do graničnog prelaza gdje izlazite iz Bosne i Hercegovine. Nakon naše granice vozite dok ne ugledate crnogorsku granicu, međutim tu istu granicu ne prelazite već se odvojite putem desno. Most se nalazi na nekih 100m od skretanja, pomalo skriven bujnom pirodom. Mjesto se zove Vučija i možete ga pronaći i pomoću Google Maps-a.

KULA BRANKOVIĆA

Pretpostavke o postojanju starog grada Trebinja u kojem je čuvena kraljica Jelena Anžujska imala i svoj dvor, smještaju ga na lokalitet danas u narodu poznat kao „Brankovina” koji nosi ime po kuli Brankovića. Ona je imala vrlo značajnu ulogu „kule stražare” u starom Trebinju.

Postoje zapisi o hercegovačkom porijeklu porodice Branković koja je živjela u vrijeme najvećeg uspona srpske države u vrijeme kralja Milutina i Stefana Dečanskog i u vremenu kralja i cara Dušana. Kulu je izgradio župan Mladen, rodonačelnik porodice i gospodar Trebinja i Dračevice. Prezime porodice potiče od Mladenovog sina Branka po kojem je kula i dobila ime. Kula se nalazi ispod Crkvine, brda na kojem je smještena Hercegovačka Gračanica i do nje možete doći automobilom ako se malo bolje raspitate.

GDJE JESTI I PITI U TREBINJU?

Dok sam bila u posjeti Hercegovini, imala sam želju da posjetim vinograde i degustiram vino u nekoj od brojnih vinarija u Trebinju i okolini. Raspitujući se došla sam do saznanja da su sve vinarije uglavnom u gradu, a vinogradi na periferiji tako da degustiranje vina sa pogledom na vinograde ću morati ostaviti za neku drugu priliku i neko drugo mjesto. Međutim, pogled iz vinske galerije Vukoje nije ništa lošiji od pogleda na vinograde tako da smo se odlučile za posjetu i degustaciju njihovih vina. Sam ulaz u galeriju je interesantan, jer umjesto klasičnih vrata na ulazu imate, simbolično, vrata u obliku velikog bureta. Galerija se nalazi na spratu, unutrašnjost je divno uređena, ali terasa i pogled na cijelo Trebinje je stvarno vrhunski. Moja preporuka ako se nađete u Trebinju je da posjetite ovu divnu galeriju i uživate u jednom od najljepših pogleda na Trebinje uz čašu vrhunskog vina.

Što se tiče hrane i restorana, sigurna sam da će vam većina Trebinjaca, ako ih upitate gdje dobro jesti, preporučiti restoran Studenac. Osim što im je hrana vrhunska, restoran je smješten na obali Trebišnjice pa ćete, osim u hrani, uživati i u predivnom prirodnom ambijentu. Osim restorana Studenac, jedna od preporuka za dobru hranu je i restoran MG, koji se nalazi u centru grada, i čiji enterijer izgleda isto zadnjih 20 godina ali je hrana jednako dobra i dan-danas.

Za potpuni ugođaj i uživanje u dobroj hrani, piću, sunčanju i kupanju u ljetnim danima svakako posjetite Jazina Club 1972, koji se nalazi 16km od Trebinja. Jazina ima i smještajne kapacitete sa dobro opremljenim sobama, tako da je ovo odličan izbor i za smještaj ako vam odgovara da budete malo udaljeni od samog grada.

Za kraj želim reći da moja ljubav prema Trebinju datira još iz djetinjstva, kad sam s roditeljima i sestrama redovno navraćala pod platane na našem putu prema crnogorskom primorju. Još tad sam zavoljela ovaj predivni grad koji i dalje zovem svojim omiljenim gradom u Bosni i Hercegovini.