Svjetski dan očuvanja energije

Autor: Haris Hadžibaščaušević

Današnji međunarodni dan posvećen je energiji i njenom očuvanju. Svjetski dan očuvanja energije, koji svake godine pada na 22. oktobar je potekao kao inicijativa pokrenuta od strane Svjetskog energetskog foruma 2012. godine. Osim cilja da ukaže na činjenicu kako više od 1 milijarde ljudi širom svijeta živi bez pristupa struji, ovim danom se želi uticati na svijest stanovništva o energiji, načinu njene upotrebe i potrošnje, energetskoj učinkovitosti i usto zaštiti okoliša. 

Međunarodno obilježavan od brojnih članica UN-a, do 2030. godine u okviru plana o održivosti se žele obezbijediti pristupačni, pouzdani i moderni pristupi energiji za cjelokupno stanovništvo, naglašavajući ulogu koju energija igra u pokretanju ekonomskog rasta, ljudskog unapređenja i održivosti okoliša uopće. 

Dok se u zapadnim zemljama i razvijenom svijetu pristup energiji uzima zdravo za gotovo i dok se vrši prelazak sa upotrebe fosilnih goriva na obnovljive izvore, u nekim afričkim zemljama stanovništvo nema pristup niti osnovnim energetskim napajanjima. Primjerice, Južni Sudan je zemlja sa najnižim stepenom pristupa energiji u cijelom svijetu, gdje je jedva 4,5% ukupnog stanovništa priključeno na električnu mrežu. Ipak, od 2014. godine, osjeti se znatan napredak u tom pogledu. 

Šta znači energetska učinkovitost i zašto je povećati? Energetska učinkovitost obuhvata širok obim djelatnosti koje vode ka povećanju učinkovitosti potrošnje energije poput grijanja i hlađenja u nekom objektu. Uvođenjem adekvatnih mjera za energetsku učinkovitost u objekte, ljudi smanjuju bespotrebno rasipanje energije. Neke od tih mjera obuhvataju slijedeće: 

• Toplotnu izolaciju objekata: vanjska izolacija, prozori i sl.
• Grijanje
• Hlađenje 
• Ventilacija
• Korištenje električne energije u domaćinstvu – LED i štedljiva rasvjeta, kućanski aparati i dr.
• Planska priprema potrošnje vode i sl.

Sve ove i druge mjere vode ka ostvarenju direktne finansijske uštede, tačnije, 20-30% se može uštedjeti sa malim ulaganjima, a već 5-10% je moguće uštedjeti, racionalno koristeći  energiju. Iako možda ne vidimo, mjerama energetske učinkovitosti utičemo pozitivno na okoliš, jer smanjujemo emisiju stakleničkih gasova i CO2. Stoga, energetska učinkovitost se može smatrati i novim energetskim izvorom.

Najprije, jer smanjujemo troškove ekonomske prirode, a potom, iako to ne vidimo, smanjujemo pritisak na okoliš i utičemo na očuvanje prirodnih izvora. Klimatske promjene se dešavaju brže nego očekivano, s obzirom na broj stanovnika na planeti i povećanje naših potreba za energijom. No 2011. godine zabilježen je procenat od 20% električne energije proizvedene upotrebom alternativnih izvora – sunca i vjetra. 

Dakle, upotrebom čistih energenata, tj. sunca, vjetra, termalnih izvora pokušava se nadomjestiti velika upotreba fosilnih goriva i time emisija gasova sa efektom staklene bašte koji itekako utiču na klimatske promjene. Svjetsko energetsko vijeće (World Energy Council) očekuje da bi se sa 4% iz 2016. godine upotreba sunca i vjetra trebala povećati između 21 i 42% do 2060. godine, no dug je put edukacije do ostvarenja ovog cilja. 

Kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, naša zemlja je potpisnica Ugovora Energetske zajednice, kojim se osim regulacije tržišta energije naša zemlja obavezuje na izvještavanje o energetskoj potrošnji. S tim u vezi, naša zemlja je ocijenjena kao država sa visokom neefikasnošću unutar stambenog, javnog, industrijskog i uslužnog sektora, budući da je prosječna potrošnja u javnim objektima u našoj zemlji tri puta veća od prosjeka EU pa su tako i oni ocijenjeni kao energetski neefikasni objekti. Nadalje, kako bi se pokrila potražnja za ovako velikom energetskom potrošnjom, izdvaja se veliki iznos budžetskih sredstava za energetske utroške javnih objekata. 

Dakle, unapređenje tehnologije za upotrebu čistih energenata i skladištenje energije dobivene od istih je osnovni cilj zemalja u razvoju, kao što je i Bosna i Hercegovina. Održiva energija jedan je od 17 globalnih ciljeva koji čine Program održivog razvoja do 2030. godine, a kao svaki problem, i ovaj se može postepeno rješavati ako mu se pristupi kolektivno i integrisano, tj. uz podršku institucija. Smanjiti cijenu materijala za primjenu novih tehnologija je svakako prvi korak uz neizostavnu edukaciju.