Svjetski dan audio-vizuelne baštine – “Naš prozor u svijet”

Današnjim međunarodnim danom završit ćemo oktobarski ciklus obilježavanja i podsjećanja na važne probleme s kojima se suočavamo. Svjetskim danom audio-vizuelne baštine je cilj, kao što mu ime kaže, ukazati na važnost AV naslijeđa (snimljenog zvuka i pokretnih slika), kao svjedoka ekonomskog, političkog i društvenog razvoja uopće, zatim kao svjedoka evolucije i edukacije, unapređenja znanja, raznolikosti kultura i sl.

Nakon što je UNESCO proglasio ovaj dan 2005. godine, vlade, filmske institucije, nacionalni filmski arhivi, radio i TV stanice organizuju brojne javne programe, seminare, predavanja kako bi se ukazalo na osjetljivost i ugroženost AV naslijeđa. Činjenica je da s razvojem kvalitete AV zapisa njihovo očuvanje zahtijeva bolju i skuplju opremu.

S jedne strane imamo prirodne katastrofe koje u trenutku mogu uništiti ovo materijalno blago, dok s druge strane imamo ljude koji vandalizmom, ratovima i krađom uništavaju ne samo AV baštinu nego i sve drugo. Primjera radi, u našoj zemlji smo tokom posljednje agresije svjedočili nezapamćenom urbicidu i kulturocidu, a među metama su bile i filmske institucije.

Počeci radija i televizije u Bosni i Hercegovini kreću simbolično riječima “Smrt fašizmu, sloboda narodu! Ovdje Radio Sarajevo.”, koje je izgovorio Đorđe Lukić Cigo, prvi spiker i tehničar Radija Sarajevo, 10. aprila 1945. godine u 16:00h.

Prve informacije na području Bosne i Hercegovine se emituju 9. juna 1961. godine kada sa radom počinje TV Sarajevo koja će tek 1969. godine dobiti svoj prostor za rad. Prvi večernji dnevnik TV Sarajevo emitovala je 1971. godine, a sigurno najvažniji događaj bile su Zimske olimpijske igre 1984. godine koje je pratilo i prenosilo 59 RTV kompanija sa preko 500 komentatorskih mjesta. Oktobra 1991. godine RTV Sarajevo je transformisana u RTV Bosne i Hercegovine.

U arhivskom centru BHRT-a se obavlja digitalizacija arhivskog fundusa, kako bi se ova bogata građa sačuvala, a tako pokazalo da se ide i u korak s vremenom. Svaki manjak brige će zasigurno dovesti do gubitaka baštine i tako osiromašenja ljudske memorije, kulture i identiteta. Iako je složen proces čuvanja, ne znači i da je nemoguć, glede na svu raspoloživu modernu tehnologiju.