Stolac – riznica viševjekovlja, muzej pod otvorenim nebom, raskršće civilizacija i još više od toga

Autori: Adi Operta i Haris Hadžibaščaušević

Priča bi mogla početi i kao naš prvi (stručni) odlazak u Stolac. Svako mjesto iole udaljeno od magistralnog puta M-17 smo, nažalost, smatrali dalekim ili kako bismo rekli „nije nam usput“. Pandemija koja je cijelu planetu zavela u probleme i koja nas je ograničila da svoja putovanja svedemo na našu zemlju, ipak je raširila cestovne krvotoke oko žile kucavice, već pomenutog puta M-17.

U godini u kojoj je turizam doživio istinsku kataklizmu, put nas je odveo u Stolac, da nas potaknu slova Gorčina, manifestacije koja je okupljala sav pjesnički mozak bivše Jugoslavije i da u Vidovom polju prekinemo san kamenim spavačima – stećcima. Nismo ponosni, ali priznajemo da je to bio put u grad zaboravljen od svakoga, osim od njegovih Stočanki i Stočana.

Prvi osjećaj je da se Stolac dugo spremao izaći na turističku scenu. Osjeti se to i vidi po svakom kamenu koji je marljivo slagan godinama unazad, ali i u želji koja gori kao hercegovačko sunce tih mladih ljudi okupljenih oko projekta StolacX, o kojima ćemo svakako još pisati, da Stolac pozicioniraju na turističku mapu i da mu vrate život kakav je nekada bio. Pa krenimo redom, geografski.

Grad Stolac, smješten u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine, tačnije u podnožju planine Hrgud i na besprijekorno čistoj rijeci Bregavi je davne 1980. godine upisan na UNESCO-ovu Listu svjetskoga naslijeđa pod opisom “grad muzej”.

Prema popisu iz 2013. godine zajedno sa okolnim naseljima Stolac broji oko 15.000 stanovnika, dok sam grad broji oko 4.000 stanovnika.

Stolac je za sve koji po prvi put posjete ovo slikovito mjestašce istinsko otkrovenje. Naizgled mirna, ali istodobno mrzla rijeka Bregava daje posebnu čar Stocu koji poput ostalih hercegovačkih mjesta okruženih suncem užarenim kršem odiše ozračjem kakvo se može osjetiti netom što zakoračite u zelenu oazu usred pustinje. Omamit će vas ugodna ljetna klima, začinjena mirisom Mediterana pa ćete tako imati utisak kao da vas od morske plaže dijeli svega nekoliko metara. Istina je da do Jadranskog mora ima još par desetaka kilometara, no suština je da Bregava nadoknađuje more i nudi beskrajnu paletu aktivnosti na i u vodi.

S punim pravom je Stolac nosilac titule “muzej pod otvorenim nebom”. Vijekovima je, kao i sva zemlja Bosna i Hercegovina, Stolac bio “raskršće civilizacija”, zahvaljujući čemu ovaj grad obiluje ogromnim kulturno-historijskim bogatstvom, starodavnim znamenitostima i zdanjima koja će ostaviti bez daha sve zaljubljenike u viševjekovlje.

Premda se Stolac prvi put pominje 7. maja 1420. godine u pisanim dokumentima (Loco dicto Stolac), ljudsko prisustvo na prostoru Stoca seže do 16.000 godina unazad, a za svaku historijsku prekretnicu Stolac posjeduje bezbroj nijemih svjedoka koji pričaju priče o njegovoj starini. Nekih šest kilometara od Stoca nalazi se pećina Badanj, koja datira iz perioda mlađega paleolita, tačnije 13.000 do 12.000 godina p. n. e. Pećina je otkrivena 1976. godine kao paleolitsko nalazište, a njen značaj ogleda se u najstarijem spomeniku i primjeru likovne umjetnosti u Bosni i Hercegovini, tj. gravuri na stijeni sa prikazom konja i drugoga lovačkog sadržaja. Prastari stanovnici Balkana, Iliri, ostavili su svoje tragove u vidu megalitskoga grada. Ponad Stoca, u selu Ošanjići uzdižu se zidine Daorsona – glavnoga grada heleniziranoga ilirskog plemena Daorsa, koji su na ovome području obitavali oko 3. vijeka p. n. e.

Zasigurno najreprezentativniji spomenici Stoca jesu stećci, “kameni spavači” kojima niko ne zna “kto ni kakto ih sazda”, ali se zna prema procjenama da potječu iz srednjega vijeka pa čak i prije. Jedne od najljepših nekropola ovih jedinstvenih u Evropi i svijetu nadgrobnih spomenika nalaze se upravo u blizini Stoca, tačnije u Radimlji, u Vidovom polju, koja broji 133 bogato ukrašena stećka i nekropola Boljuni. Od izuzetne je važnosti činjenica da su stećci 2016. godine upisani na Listu svjetske baštine UNESCO-a.

Nad Stocem se uzvisuje gorostasni stari grad Vidoški. Ovaj odbrambeni kompleks spada među najveće gradove u Bosni i Hercegovini, posjedujući sve utvrdne elemente: Grad, Podgrad i Zagrad. Tokom svoje duge povijesti, više puta je modifikovan, a posljednja značajnija obnavljanja obavljena su 1888. godine za vrijeme austrougarske uprave. Grad zauzima površinu od 20.503 m2 i opasan je kulama i bedemima sa zidovima debelim oko 2 metra. 2003. godine Stari grad je proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Idući gradom uočavamo narednu jedinstvenost Stoca, a to je prevladavajuća osmanska arhitektura. Jedan takav biser arhitekture jeste Begovina – veliki kompleks izgrađen uz rijeku koji je dao izgraditi vezir Hercegovačkoga pašaluka Ali-paša Rizvanbegović u periodu od 1840. do 1860. godine. Zatim, tu je Mehmedbašića kuća, nacionalni spomenik, koji danas služi i kao hotel baština, gdje možete osjetiti dašak autentičnoga ambijenta tradicionalne bosanske kuće iz osmanskoga vremena. Centar Stoca krasi stara čaršija koja se ambijentalno savršeno uklapa u cjelokupnu priču sa brojnim dućanima i kafićima načičkanim uokolo.

Vrijedna odlika Stoca jeste i njegovo mješovito stanovništvo, a samim time i bogata sakralna baština. Tik do glavne Čaršijske džamije i sahat-kule nalazi se Duhovno-kulturni centar Trebinjsko-mrkanske biskupije u Stocu (nekada robna kuća Stočanka), crkva sv. Ilije, potom pravoslavna crkva sv. Petra i Pavla u Ošanjićima, a u Stocu je svoje vječno počivalište našao i rabin Moše Danon koji nakon što biva oslobođen iz zatvora u Sarajevu kreće na hodočašće u Jerusalem. Međutim, smrt ga je prekinula u toj namjeri pa biva ukopan upravo u Stocu, zbog čega njegov grob (drugo po važnosti židovsko svetište u svijetu) hodočaste Jevreji iz cijeloga svijeta. Tako mali grad na maloj rijeci krase brojni kameni mostovi neodređenoga sloga, a neki od poznatijih su Inat ćuprija i most Sare Kašiković.

Stolac je raj za gurmane i poznavaoce vrhunskoga vina. Poznato je da hercegovačka regija posjeduje sve uslove za razvoj mediteranskih kultura poput maslina, smokava, vinove loze pa čak i kakija – japanske jabuke. Stoga, treba spomenuti poznatu deliciju smokvaru. Rijeka Bregava je bogata ribom tako da svojim nepcima možemo priuštiti potpun gastronomski užitak uz vino kojim se sladio i car Franjo Josip.

Stolac je, između ostalog, zanimljiv i zbog svoje specifične leksike koju možete čuti u svakodnevnom govoru u Hercegovini, ali ne i odmah razumjeti joj značenje. Tako je primjerice pipun – dinja, kavada – paradajz, saransak – bijeli luk, majdonos – peršun, celopek – vrućina, spirine – ostaci, reciklirana hrana, ćust – lijep, zgodan, zdrav.

Nadomak Stoca nalazi se Makova hiža, posvećena jednome od najvećih bh. pjesnika, Mehmedaliji Maku Dizdaru, zahvaljujući čijim vrhunskim poetskim ostvarenjima je Stocu i njegovim stećcima vječno udahnut duh svevremenosti. Makovu hižu je moguće posjetiti i podrobnije se upoznati s djelom ovoga neprikosnovenoga umjetnika od riječi, a pritom uživati u još jednome lokalnom napitku – soku od lavande i meda koji će okrijepiti tijelo nakon izloženosti hercegovačkom suncu.

Tekst pred vama otkriva tek nekolicinu onoga što vas očekuje u Stocu, a želja nam je potaknuti vas da posjetite Stolac i sami otkrijete sve ono što (ni)smo pomenuli upravo s tom namjerom. Istina je da su minula ratna dešavanja dobrano oskrnavila arhitekturu Stoca i ostavila (ne)materijalne ožiljke, ali nema sumnje da i za ovaj grad slijede bolja vremena, s obzirom na izuzetno bogatu turističku ponudu kojom raspolaže, a koja se tek treba valorizovati kako bi se privukao sve veći broj stranih i domaćih gostiju te ne baš tako jednostavna realnost olakšala i unaprijedila. Raduje nas činjenica da je ove godine Stolac napokon dobio svoj turistički centar i Centar za intepretaciju kulturne baštine, što nam dovoljno govori o naporu tamošnjih mladih ljudi i njihovoj želji da se Stolac još više otisne u svijet turizma i ponosno dokaže svoju titulu

“Grad Stolac – muzej pod otvorenim nebom i raskršće civilizacija”.

Posjetite web platformu stolacx.ba i njihove društvene mreže, jer će vaše iznenađenje i oduševljenje zasigurno biti veliko kao i naše. Stolac je sebi trasirao razvojni i turistički put kroz dvije stvari. Prva je da se naredne godine otvara nova cesta Stolac – Neum, tako da put preko Svitave odlazi u zaborav, a vas koji budete putovali za Neum, Ston, Dubrovnik vodit će cesta pored grada za kojeg je Ivo Andrić rekao: ¨Ako je Bog htio stvoriti Svijet, onda ga je stvorio u Stocu¨. Druga stvar su neumorni mladi ljudi koji Stolac žele učiniti boljim mjestom i srdačno vas pozivaju u posjetu.

Sretno StolacX i neka svi dožive Stolac!