Prokoško jezero kao biser Dinarida

Autori: Emina Kapetanović i Adi Operta

Ako postoji mali Novi Zeland u BiH, to bi bilo upravo ovo mjesto, jezero koje se nalazi na planini Vranici nadomak Fojnice. Mjesto nevjerovatno podsjeća na zelenilo i čaroliju Novog Zelanda, a možda i na fiktivni Shire, koji smo upoznali u filmu Gospodar prstenova. Prokoško jezero opčinjava ljepotom, a hladan zrak planine osvježava u ljetnim vrućim danima. Ja sam išla dok je još bio snijeg pa je pošteno reći – smrzla sam se, ali vrijedilo je. Vrijedilo je svakog udaha čistog zraka i pogleda koji, nepobitno, ostaje urezan u sjećanju.

Prokoško jezero je lednička vrsta jezera koja pripada zaštićenoj zoni, a 2005. je proglašen spomenikom prirode. Nalazi se na više od 1600 metara nadmorske visine. Područje oko jezera je bogato endemskim vrstama flore i faune, a u samom jezeru živi vodozemac endemske vrste Triton koji pripada porodici daždevnjaka.

Iznad samog jezera se pruža veličanstveni vrh Vranice Nadkrstac koji seže do 2112 metara nadmorske visine i nijemo bdije nad jezerom. Planina Vranica je najpoznatija rudna planina u Bosni i Hercegovini i bitno je također spomenuti da pripada gorju Dinarida. To je samo još jedna od interesantnih činjenica zbog kojih ovo mjesto toliko plijeni pažnju turista iz BiH, a i šire. Moja preporuka je da se dobro obučete, da se pripremite na hladan i surov vjetar koji nemilosrdno puše bez obzira na vremensku prognozu, jer majka priroda je nepredvidiva pogotovo kada je planina u pitanju.

Put do Prokoškog jezera nije idealan. Ako idete kroz Fojnicu kao što sam ja, budite spremni na 22 kilometra dugog makadama uzbrdo. Bez obzira na to, mišljenja sam da je vrijedno posjete, naročito zbog toga što vas cijelim putem prati rječica Jezernica koja jednim dijelom čini Fojničku rijeku i pruža se kroz područje zaštićene zone te na nekim mjestima pravi male slapove koji izgledaju doistabajkovito. Pored njih uvijek možete stati, odmoriti se te napraviti koju dobru fotografiju. Uživat ćete ne samo u pogledu nego i u jedinstvenom zvuku prirode. Slapovi, rječica i životinje zajedno skladaju pravu malu simfoniju.

Ono što me posebno dojmilo na ovom području jeste neobična kombinacija crnogorične i listopadne šume čije intenzivne nijanse zelene boje čine idiličnu šumsku čaroliju. Ljepote Bosne i Hercegovine su zaista nepregledne i sretna sam što je naša zemlja bogata ovakvom prirodom i prizorima. Obavezno posjetite Prokoško jezero. U ljetnim danima će vam to biti najljepši i vrlo osvježavajući predah.

Ipak moramo izgubiti par riječi o njegovom očuvanju i obratiti pažnju i na antropogeni utjecaj koji je prisutan od početka 20. stoljeća, te u periodu NR i SR Bosne i Hercegovine postaje intenzivniji, da bi kulminirao u postratnom periodu u obliku masovnog turizma i ekploataciji životne sredine. No krenimo redom. Osim periodičnog prisustva stočara u neposrednoj okolini Prokoškog jezera, čija je voda korištena između ostalog za napajanje stoke, u negativne tendencije antropogenizacije ovog prirodno-akvalnog kompleksa ubraja se i vještačko poribljavanje, koje je nastalo kao posljedica biološkog istraživanja od strane Instituta za ribarstvo NR Bosne i Hercegovine 60-ih godina prošlog stoljeća, intrudirajući salmonidne vrste ribe (kalifornijsku pastrmku), koja je poremetila biološki diverzitet, a posebno Raizerov triton koji je endemska vrsta. Negativan uticaj na jezero vremenom postaje i pritok organskog otpada iz neposredne blizine u jezero. Primjera radi, podaci iz 1902. godine nam govore da su u neposrednoj blizini bila svega dva objekta, 1914. bilo ih je šest, a 1950. deset stočarskih objekata.

Godine 1954., Prokoško jezero je proglašeno Regionalnim parkom prirode, prema IUCN-u, najrelevantnijoj međunarodnoj organizaciji za zaštitu prirode, ovaj rang zaštite pripada petoj od ukupno šest kategorija zaštićenih područja. On podrazumijeva skladan odnos ljudi sa prirodnom sredinom, koji omogućava očuvanje prirodnih vrijednosti. Novijom kategorizacijom IUCN-a vidljivo je da ne postoji kategorija „regionalni park prirode“, ali prema važećoj definiciji ovaj naziv bi odgovarao kategoriji „zaštićeni pejzaž“.

Ovaj nivo zaštite važio je sve do januara 2005. godine kada je Skupština Srednjebosanskog Kantona promijenila nivo zaštite u rigorozniju III kategoriju, i Prokoško jezero proglasilo Spomenikom prirode. Taj nivo zaštite zapravo štiti izvornu prirodnu vrijednost područja.

Bilo kako bilo na papiru, u stvarnosti moramo više misliti na prirodnu sredinu i činiti sve da se ovakvim biserima ne naruši izvorno stanje, iz prostog razloga da ne bi pričali u prošlom vremenu kako smo tu bili i kako je bilo lijepo.


You may also like...

bs_BA