Libanonski cedar – simbol besmrtnosti i postojanosti
Autor: Adi Operta
Ilustracija: Midhat Kapetanović
Libanon ili Liban ili zvanično Libanonska republika je država koja se nalazi na Bliskom istoku. Na sjeveru i istoku Liban graniči sa Sirijom, na jugu sa Izraelom, a na zapadu izlazi na Sredozemno more.
Jedan od razloga tematiziranja Libana jesu ovosedmična dešavanja u ovoj zemlji. Ostavit ćemo po strani geopolitička dešavanja i znanost preusmjeriti u mirniju luku. Libanonska zastava je veoma zanimljiva jer se na njoj nalazi libanonski odnosno zeleni cedar. Osim cedra na zastavi se nalaze vodoravne linije crvene i bijele boje. Crvena boja simbolizira krv za slobodu zemlje, a linija bijele boje (ujedno i duplo šira) mir i snijeg na Libanonskim planinama.
Nekada je Libanonsko gorje bilo u potpunosti prekriveno cedrom. Čitajući biblijske zapise i druge izvore koji govore o cedru, pretpostavlja se da je to bila površina šume od preko 80.000 hektara. Danas baze podataka i terenski izlasci procjenjuju da je to još svega 1700 hektara šume prekrivena cedrom.
Samo ime mu potiče od starogrčke riječi koja označava smolu – kedros, zahvaljujući čemu je ova vrsta drveta tako dragocjena i otporna na truljenje. Iz tih razloga, vlastodršci su dali zapovijed da se cedar koristi prilikom gradnje hramova, brodova i palača. Nažalost, usljed hiljadugodišnjeg iskorištavanja, planine su ogoljene i preostalo je još jako malo cedrovih šuma.
Zbog botaničara ćemo spomenuti da libanonski cedar (Cedrus libani) pripada rodu Cedrus iz porodice borova, kojem također pripadaju i himalajski cedar te atlaski cedar. Po prefiksima vidimo da se radi o tipovima cedra koji rastu na dva planinska gorja – Himalajima u Aziji i na prostoru Maroka u sjevernoj Africi. Libanonski cedar raste na nadmorskim visinama od preko 2100 m, gdje su najniže temperature do -4,5 ºC a najviše 34 ºC. Može dosegnuti visine od 40 m a širina debla je oko 3 m. Iznad grada Bsharija (B'šera) se nalazi šuma poznata po imenu Stara šuma, ali i kao Cedrovi Božiji (Arz al-Rat). Šuma se nalazi na nadmorskoj visini od preko 2000 m u zaštićenom području jednog ledenjačkog džepa. U šumi se nalazi oko 400 stabala cedra od kojih je desetak staro između 1200 do 2000 godina. Koliko je nacionalno blago Stara šuma u prilog govori i čin britanske kraljice Viktorije 1876. godine, koja je finansirala podizanje zida oko šume da bi spriječila najveće štetočine – koze da uništavaju šumu, koje se hrane mladim cedrovima. Od 1998. godine ova šuma je pod zaštitom UNESCO-a.
Iako se cedar bori sa raznim nedaćama što prirodnim, što antropogenim, on je definitivno državni simbol. Pored zastave, nalazi se još i na poštanskim markicama, novčanicama, logotipima te na znaku zrakoplovne kompanije.
Cedar se često spominje i u Bibliji, najčešće kao metafora snage, ljepote, dostojanstva, uzvišenosti, plemenitosti, ustrajnosti i sl. U Knjizi Ezekijelovoj faraon se uspoređuje s cedrom libanonskim… Vrh mu do oblaka seže… Nijedno stablo u vrtu Božijem ne bijaše mu po ljepoti ravno…
U iznad pomenutom gradu B’šera rođen je književnik Khalil Džubran koji je ovjekovječio cedar kroz svoje djelo.
“Proljeće (…) s potocima pjeva pjesme
Hebrejske i himne Salomonove,
S libanonskim cedrovima poziva
Sjećanja na znamenitost
Neprolaznu.” (Khalil Džubran)
Još ćemo se vratiti na jedan spjev, koji u kontinuiranom narativu pripovijeda o životu i djelima kao herojskoj ili bolje rečeno mitološkoj borbi. Drugim riječima govorimo o epu. Naime, ep može obuhvatiti cjelokupan život nekog naroda, s naročitom pažnjom na događaje kao što su ratovi, uspostavljanje države, putovanja te sudbine značajnih ličnosti. Naravno, naše misli idu na “Ep o Gilgamešu”. Gilgameš govori Enkiduu: “..Prijatelju moj, daleko su gore Libana, Te su planine Cedrovom, Obrasle šumom..” Bit ćemo dovoljno slobodni pa da Gilgameša, Enkidua i Humbaba zamijenimo ilustracijom Midhata Kapetanovića, sarajevskog ilustratora, koji je, kako kaže, naučio prije crtati nego pisati i koji nam već mjesecima donosi epizodu po epizodu fiktivnih djela Vučka, Zagija i Pobednika. Oni se drže skupa, pomažu jedan drugom, ali i svakome kome je to potrebno. U najnovijoj epizodi ova tri nama najdraža južna Slavena se brinu o cedru, da i dalje bude besmrtan i postojan. Simbol vječite borbe i univerzalnosti.
