Grad Počitelj – Nacionalno blago Hercegovine
Autor: Emina Kapetanović
Razmišljajući kako bih napisala uvertiru o Počitelju, shvatih da je najbolje krenuti od sebe, od onog što meni ovaj drevni grad znači i koliko mu moje srce pripada. Počitelj čuva komad mog bezbrižnog djetinjstva, mog prvog branja smokava i šipaka te hrabrog proplivavanja u ledenu kraljicu Neretvu. Kada se sjetim Počitelja, u mislima mi i dalje odzvanja taj dječiji smijeh i juriš po kaldrmi. Kod donje kapije danas možemo čuti žamor odraslih koji se vječito nadmeću u tome ko će prvi prodati najljepše suvenire i najukusnije hercegovačko voće i sokove.
U Počitelju je danas sve isto, samo se više ne čuju dječiji urlici i juriši. Grad broji skromnih 18 stanovnika koji žive isključivo od turizma. Kada uđete u Počitelj, mještani će vas obasuti ljubaznošću i osmijesima te ponuditi vas domaćim proizvodima i suvenirima koje možete kupiti po vrlo skromnoj cijeni. Kupite od njih pokoju sitnicu, za te ljude ćete tako mnogo uraditi, jer zaista je to jedan mukotrpan posao; prodavanje proizvoda po kamenu i drači na skoro 40 stepeni kada je ljeto, a da ne govorim kolika je tek muka voće održavati, nabrati i sve ostalo što ide uz njegov uzgoj.
Kada se okrijepite domaćim voćem i sokom, poći ćete u pravi pohod u muzej kulturnog nasljeđa jer Počitelj to zaista jeste, iskonsko historijsko blago naše zemlje. Blizu samog ulaza pogled će vam zastati na sahat-kuli iz XVII stoljeća, iako neki izvori govore da je i ranije sagrađena. Visoka je oko 16 metara, a svaku stranu kule krase neobični prozori. Njena osnovna svrha je bila da služi kao skrovište stražarima koji su čuvali grad od neprijatelja. Sahat-kula je sva od kamena kao i sve građevine u Počitelju. Nakon sahat-kule ne možete ne prošetati kompleksom Šišman Ibrahim-pašine džamije (nekad znana kao Hadži-Alijina džamija) čija ljepota zaustavlja dah. Također je sagrađena u vremenu vladavine Osmanskog Carstva u Počitelju u XV stoljeću.
Nastavljamo pohod uz stepenište od kaldrme, gdje ubrzo nailazimo na svjetski poznatu umjetničku koloniju u kojoj se svake godine održava Internacionalna umjetnička izložba. Sljedeći objekat koji svi turisti željno iščekuju da obiđu jeste Gavran-kapetanova kula koja stoljećima vjerno bdije nad gradom i uz teške napore se odupire zubu vremena. Kula je bila podijeljena na nekoliko prostorija u kojima su bili smješteni vojnici, spremište za barut i tamnica.
Bitno je napomenuti da je cijeli Počitelj predstavljao jednu utvrdu koja je čuvala grad od potencijalnih neprijatelja. Ako pomno posmatrate stare okolne zidine, primijetit ćete “rupe” koje su zapravo bile puškarnice, a malo veći otvori koji su na samom vrhu zidina su imali svrhu da kroz njih stražari posipaju vrelo ulje, ukoliko bi se neprijatelj približio zidinama.
Iznad kule se nalazi veliki okrugli rezervoar vode koji u narodu zovu londža. To je mjesto na kojem je nastalo, pretpostavljam, najviše fotografija turista, jer je pogled sa londže nevjerovatan. Sa tog mjesta možete vidjeti cijeli Počitelj te obalu Neretve duž koje se prostire prekrasno Polje obogaćeno zelenilom, a i pokojim vikendicama.
Vrlo često me turisti u Počitelju znaju pitati ima li neko mjesto blizu gdje se mogu osvježiti i okupati. Tada ih ja uputim upravo na počiteljsko Polje gdje se nalazi kupalište Barakovica. Uvijek možete pitati mještane kako tačno doći do Polja, ali bitno je da znate da je vrlo blizu i da vam do plaže treba svega 15-ak minuta pješke. Put za Polje se nalazi preko puta starog grada kada se pređe magistralni put. Neretva je tamo izuzetno čista, pejzaš je čaroban, a sve što možete čuti je zvuk ptica i zrikavaca. Barakovicu pamtim po najljepšim uspomenama i dječijim dogodovštinama jer sam tamo prvi put proplivala te provodila vrijeme uz oca koji je tu često pecao ribu.
Ukoliko niste spremni za Neretvu koja je ipak dosta hladnija u odnosu na ostale rijeke, možete se uputiti na poznato kupalište Jaz na Trebižatu koje se nalazi u okolini Čapljine. Tamo stižete autom također za nekoliko minuta.
Za hranu i kahvu se ne morate brinuti. Počitelj ima dva ili tri fina restorana gdje možete jesti po vrlo povoljnoj cijeni.
Međutim, kao što ništa na ovom svijetu nije savršeno, tako nije ni ovdje. Prema mom skromnom mišljenju ulaz u Počitelj bi se trebao naplaćivati kao što se to radi u mnogim drugim gradovima naše zemlje ne bi li se malo više uložilo u njegovo očuvanje. Pojedini objekti se malo-pomalo, gotovo neprimjetno, ali sigurno urušavaju. Kroz razgovore sa mještanima sam saznala da općina vrlo malo radi na tome te da je Počitelj već godinama, nažalost, prepušten samom sebi. Na nama ostaje da radimo barem na osvještavanju ovakvih neprilika u gradovima, a što se mene tiče – nadam se da sam to barem malim dijelom uspjela pišući ovaj tekst. Nadam se da vam se svidjela ova literarna “tura” kroz drevni grad Počitelj i da sam vam uspjela barem upola dočarati šta vas sve tamo čeka. Počitelj je jedinstven nacionalni spomenik ne samo Bosne i Hercegovine već i svijeta. Sumnjam da je iko ostao ravnodušan njegovoj ljepoti i jedinstvenosti.
Našu autoricu možete pronaći na Instagram profilu: kikyo.e
Fotografije: Emina Kapetanović
