Norilsk se često opisuje kao “najdepresivnije mjesto” zbog dugih i surovih zima i polarnih noći. Nažalost, primjer je i koliko čovjek može ugrožavati okoliš te samoga sebe zbog profita, ali je i primjer nevjerovatne upornosti čovjeka i želje da ukroti prirodu.
U ovom predjelu Bosne i Hercegovine obitavaju livanjski divlji konji. Oni nisu izvorni divlji konji, već potomci domaćih konja koji su nekada služili u svrhu poljoprivrede, a nakon što ih je zamijenila mehanizacija prije nekih pedesetak godina, ostali su živjeti u divljini.
Šetajući kroz Kreševo, dočekat će vas uske ulice i očuvana srednjovjekovna prostorna organizacija, gdje se može vidjeti kako se na jednom prostoru i stanovalo i trgovalo i proizvodilo. Posebnu čar kreševačkoj čaršiji daju stare tradicionalne bosanske kuće, stare oko dvjestotinjak godina, koje još uvijek čuvaju autentičan izgled sa krovovima od šindre, kakve možemo vidjeti još u Lukomiru na Bjelašnici.
Ono što La Gomeru čini tako posebnom jeste Silbo (Silbo Gomero, šp. zvižduk Gomera) ili govor zvižduka kojim se koristi stanovništvo otoka. Ma kako nevjerovatno zvučalo, istina je. Naime, Silbo Gomero spada u red tzv. zviždućih jezika, koji najčešće nastaju na planinskim područjima i drugim nepristupačnim terenima, kako bi se stanovnici mogli lakše sporazumijevati, a sve to oponašajući ton i intonaciju nekog već postojećeg jezika. Na svijetu postoji više od 70 zajednica čiji se članovi sporazumijevaju zviždukom. Tako je poznato selo Kusköy u Turskoj, zatim zajednice u Amazonu, Okeaniji i sl.
Malteški jezik je po mnogo čemu egzotičan. Spada u grupu semitskih jezika, kao i arapski na koji neodoljivo podsjeća, što ga čini jedinim službenim semitskim jezikom u EU. Danas ovaj jezik broji otprilike 400.000 govornika. Malteški je jedini semitski jezik koji se oduvijek i još uvijek piše latinicom, što je još jedna njegova posebnost.
Lik i djelo Moše Danona oživjet će Moše Rafael Atijas, poznat kao Zeki-efendi, u djelu “Sarajevska megila”, napisano na ladino jeziku, a koje je preveo Isak Samokovlija i tako nam učinio dostupnim ovo veliko i vrijedno saznanje. Tradiciju hodočašćenja groba Moše Danona oživio je Zeki-efendi, a prekinut će je, nažalost, Drugi svjetski rat. No, nakon sto je kompleks obnovljen, tradicija se malim koracima vraća ponovo u život. Tako grob Moše Danona postaje jedino jevrejsko svetiliste na tlu Evrope, drugo po važnosti u svijetu nakon Zida plača.
