BOBIJAŠKO OKO – NEOTKRIVENI BISER BOSNE I HERCEGOVINE

Autor: Željka Kočić

Vjerovatno će se neko uhvatiti odmah za naslov i demantovati ga – što je sasvim ok, ali budimo realni za trenutak i priznajmo da je ovaj kraški fenomen otkriven široj javnosti zahvaljujući društvenim mrežama, prvenstveno Instagramu, iako postoji godinama unazad.

Podno Grmeča, nedaleko od mjesta Lušci Palanka, gdje, po mom subjektivnom doživljaju, život kao da je stao negdje ’90-ih godina prošlog vijeka, a posljedice rata vidljive kao da se isti juče završio, postoji nesvakidašnji fenomen i mjesto ravno onima iz Tolkinovih knjiga, u narodu poznato kao Bobijaško oko. U pitanju je prirodni fenomen poznat pod nazivom estavela. Za one koji ne znaju, slijedi kratko objašnjenje šta je estavela, a na tome hvala drugarici Wikipediji.

„Estavele su oblici sa dvojnom hidrogeološkom funkcijom. U sušnim vremenskim periodima, estavela ima ulogu ponora, dok tokom drugog dijela godine ima funkciju izvora. Funkcionisanje estavele objašnjava se principom spojenih sudova. Uslov za nastanak estavele je da u njenom zaleđu postoji viši teren, brdo ili dolinska strana.“

Ili jednostavnije: estavele su otvori u kršu koji za vrijeme suše primaju vodu (ponori), a za vrijeme visokog nivoa podzemnih voda daju vodu kao izvori.

Sad kad smo razjasnili šta je estavela, vraćamo se na Bobijaško oko. Sama definicija kaže da je uslov za nastanak estavele to da u njenom zaleđu postoji viši teren ili brdo. U ovom slučaju to je brdo Bobija, po kojem je Bobijaško oko i dobilo ime, a ako se pitate zašto „oko“, dovoljno je da pogledate jednu od fotografija i bit će vam jasno – jezero koje se formira u ovom otvoru ima oblik oka.

Ono što je jako zanimljivo jeste „narav“ Bobijaškog oka – s njim se nikad ne zna. Kao što smo naučili iz definicije, u sušnom periodu voda se povuče jer se tad ponaša kao ponor. Imala sam sreće dva puta (koliko puta sam ga i posjetila), jer se voda povukla, iako sam prvi put bila krajem ljeta, a drugi put početkom proljeća. Fun fact, za vrijeme moje druge posjete Oku, ono se ponašalo kao ponor, da bi odmah sutradan proradio izvor i vodostaj narastao do pola otvora, što je razočaralo one koji su odlučili da ga posjete taj dan i to je ta njegova nestalna narav o kojoj govorim. Moje mišljenje je da za ovakav fenomen nema mjesta razočaranju, iako jeste ljepše kad se voda povuče pa možete istražiti otvor i prići jezeru. Voda je nestvarno plavo-zelene boje, a toliko je čista da u njoj još uvijek obitava endemska vrsta vodozemca – čovječija ribica.

Postoje indicije da je ova estavela povezana sa izvorom rijeke Dabar i Dabarskom pećinom, koji se nalaze 23km dalje. Naime, prije nepune tri decenije istraživanja su pokazala kako je Bobijaško oko vjerovatno povezano s ogromnom podzemnom akumulacijom svježe vode, koja se nalazi na prostoru ispod Palanačkog polja, te s izvorima rijeka Dabar i Zdena. S obzirom na to da iz Dabarske pećine u kišnom periodu izvire voda, prvobitno se smatralo da je to jedan od krakova izvora rijeke Dabar koji se nalazi samo par desetina metara ispod pećine. Međutim, postoji sumnja da iz pećine izvire voda koja se povlači iz Bobijaškog oka i podzemnim tokovima dolazi do pećine iz koje izlazi i pridružuje se rijeci Dabar. Ako se pitate kako je to dokazano, odgovor će vam dati mještani. Prema njihovim riječima, specijalna boja koja je tom prilikom puštana u estavelu nakon nekoliko dana pojavila se na izvorima dvije pomenute rijeke.

Ovo mjesto, bajkovito kakvo i jeste, prate razne legende, a meni najdraža je ona da se ovdje svako veče okupljaju vile i vilenjaci i igraju kolo. Jedna priča kaže kako je ovdašnjem seljaku u ponor upala ovca te je nekoliko dana poslije pronađena na obližnjem izvorištu gdje ju je navodno izbacila voda.

Ako se uputite na ovo magično mjesto, imajte u vidu da se nalazi usred šume, da je put koji vodi do estavele loš (posebno zadnja dionica) i da će vas navigacija najvjerovatnije odvesti na pogrešnu stranu. Nije uređeno za posjete, divlje je, a sve što ćete sresti usput a da upućuje da ste na pravom putu je tabla „OKO“, koja se nalazi na drvetu pored kojeg treba da skrenete sa makadamskog u seoski put. Potom se vozite još nekih 300-400 m do livade gdje možete parkirati automobil i dalje nastaviti laganom šetnjom do Oka, za šta vam treba samo par minuta.  

Ukoliko vam zatrebaju detaljnije informacije o tome kako doći do Bobijaškog oka, možete me kontaktirati putem mog instagram profila @whitepearltravel, na kojem možete naći još mnogo drugih poznatih i manje poznatih lokacija širom Bosne i Hercegovine.